Časopis studenata povijesti
Pro Tempore
Pro tempore časopis je studenata povijesti s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji izlazi od 2004. godine. Časopis objavljuje znanstvene, stručne i pregledne radove te eseje, prikaze, kritike, intervjue i razne druge priloge iz područja povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti i ostalih srodnih disciplina. Jedna od glavnih svrha časopisa jest ponuditi studentima platformu za objavljivanje vlastitih raznovrsnih radova te tako poticati studentsku istraživačku aktivnost i njihov znanstveni razvoj.
Recenzirani časopis
Godišnji kontinuitet
Raznovrsni prilozi
TEME KOJIMA SE BAVIMO
Povijest
Arheologija
Povijest umjetnosti
Druge srodne discipline
Želite objaviti rad?
Kakve radove primamo
Eseje, pregledne i stručne radove
Prikaze knjiga i zbornika radova
Prijevode članaka
Intervjue s znanstvenicima
Nekrologe i spomenice
Izvješća sa skupova i okruglih stolova
Što svaki rad treba sadržavati?
Svaki rad mora sadržavati ime(na) i prezimena(na) autora kao i naslov rada.
Svaki rad mora sadržavati bibliografiju korištene literature i izvora prema naputku časopisa koji prati pravila Chicago Manual "humanističkog stila".
Svaki rad mora sadržavati sažetak i ključne riječi na hrvatskom jeziku, kao i sažetak (Abstract) i ključne riječi (Keywords) na engleskom jeziku.
Želite objaviti rad?
Natječaj za objavu radova 19. broja
Izlaganje radova na skupu
Studentski znanstveni skupovi
Dugogodišnja želja uredništva studentskog časopisa Pro tempore bila je održavanje znanstvenog skupa na kojemu bi studenti, ali i svi drugi zainteresirani, imali priliku izlagati svoje radove. Unatoč okolnostima pandemije, koja je pogodila cijeli svijet, uredništvo je – uz organizacijsku potporu Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – 2021. godine po prvi puta uspješno realiziralo znanstveni skup na temu Civilizacijski i kulturni susreti. Želja uredništva je da se svake godine održi skup s istom zadanom temom kao i tekući broj časopisa te da se tako studentima omogući i stjecanje iskustva usmenog – a ne isključivo pismenog – izlaganja njihovih radova i teza.